DELIJE.net Forum Index www.DELIJE.net
Форум ДЕЛИЈА - навијача Црвене Звезде
 
 FAQFAQ   SearchSearch   MemberlistMemberlist   UsergroupsUsergroups   RegisterRegister 
 ProfileProfile   Log in to check your private messagesLog in to check your private messages   Log inLog in 

ЗЛОЧИНИ ТЕРОРИСТА 1995-1999
Goto page 1, 2, 3, 4, 5  Next
 
Post new topic   Reply to topic    DELIJE.net Forum Index -> За спас Косова и Метохије
View previous topic :: View next topic  
Author Message
КОСМЕТ
ДЕЛИЈА


Joined: 01 Jan 2012
Posts: 121

PostPosted: 07 Jan 2012 16:31    Post subject: ЗЛОЧИНИ ТЕРОРИСТА 1995-1999 Reply with quote

У овој теми ћу качити делове фељтона о настанку и активностима овк који је излазио у гласу јавности .
Back to top
View user's profile Send private message
КОСМЕТ
ДЕЛИЈА


Joined: 01 Jan 2012
Posts: 121

PostPosted: 07 Jan 2012 16:33    Post subject: Reply with quote

Rat je počeo pre rata
Od početka 1995. do kraja 1998. godine albanske terorističke bande izvršile su ukupno 1.845 oružanih napada i na pripadnike i objekte Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije i na građane svih nacionalnosti i njihovu imovinu


Rat na Kosovu i Metohiji počeo je pre 1999. godine. U ovom feljtonu, pisanom na osnovu publikacije prištinskog dnevnog lista Jedinstvo „Zločini albanskih terorista 1995-1998. godine“, autora Žarka Bakića, LJiljane Staletović i Srbe Živkovića, objavljene uoči pregovora u Rambujeu, podsetićemo na strahote kroz koje su u poslednjoj deceniji prošlog veka prošli Srbi, Crnogorci, Turci, Goranci, muslimani, Romi, ali i Albanci lojalni Srbiji.

Mračnjački secesionistički ciljevi i pretenzije albanskih separatista na Kosovu i Metohiji koje oni pokušavaju da ostvare sve militantnijim metodama već nekoliko decenija dobro su znani, poslednjih godina i brutalnim zločinačkim delovanjem terorističke organizacije „oslobodilačke vojske Kosova“ koju su, uz pomoć istorodnih u inostranstvu, iznedrile ovdašnje albanske političke partije i njihovi lideri počevši od Demokratskog saveza Kosova Ibrahima Rugove, koji donedavno „nije ni znao“ da ta teroristička organizacija uopšte i postoji. NJene zločine pripisivao je „reakciji frustriranih građana koji su pod represijom i okupacijom srpskih vlasti“. Do krajnje ekstremne struje Adema Demaćija, koji je „prihvatio“ da bude „politički predstavnik“ terorista, a istovremeno i njen očigledni ideolog zajedno sa Redžepom Ćosjom, Vetonom Suroijem, LJuljetom Puljom i drugim „nezavisnim“ separatistički opredeljenim intelektualcima i bivšim visokim komunističkim funkcionerima, koji su i začinjali i pothranjivali albanski secesionizam u južnoj srpskoj pokrajini.

Na te albanske separatističko-secesionističke apetite na Kosovu i Metohiji i njihov cilj - stvaranje nekakve fantomske „republike Kosovo“, a potom i „velike Albanije“ gledali su naročito poslednjih godina, sa manje ili više otvorenom blagonaklonošću tzv. međunarodna zajednica i stvaraoci „novog svetskog poretka“, oličeni, pre svega, u administraciji Sjedinjenih Američkih Država i nekih zapadnoevropskih zemalja i, naravno, NATO pakta čije su instruirane pretnje vojnom intervencijom radi tobožnje pacifikacije regiona sve učestalije. Imali su teroristi, istovremeno, otvorenu političku, a sve češće i posrednu i neposrednu vojnu podršku susedne Republike Albanije.
Kršenje svih moralnih i međunarodnih pravnih normi od strane svetskih moćnika i dušebrižnika išlo je, a ide i dalje, i do prizivanja legalizacije terorističke organizacije tzv. „oslobodilačke vojske Kosova“ i do, kroz sve otvorenije i učestalije kontakte svetskih zvaničnika sa šefovima njenih bandi, pokušaja njenog nametanja kao relevantnog i ravnopravnog učesnika u razgovorima o rešavanju kosovskometohijskog problema. Koliko je tu licemerja i dvoličnosti tzv. međunarodne zajednice, koja je, zarad nekih svojih globalnih interesa, umesto stvarnog mirotvorstva za šta se deklarativno zalagala, na ove prostore donosila samo praktične podsticaje i ohrabrenja albanskim teroristima, tragično govore činjenice o stravičnim zločinima koje su njihove horde izvršile poslednjih a naročito 1998. godine u južnoj srpskoj pokrajini.

Brojke nisu uvek samo hladna statistika. Ove koje slede su, na nesreću, vrele od prolivene krvi nevinih žrtava albanskih terorističkih badi, od vatre krematorijuma u kojima su spaljivane, od zgarišta popaljenih domova ponovo prognanih Srba i Crnogoraca, od terorističkog oružja i još usijanih bezumnih glava militantnih albanskih separatista.
Od početka 1995. do kraja 1998. godine albanske terorističke bande izvršile su ukupno 1.845 oružanih napada na pripadnike i objekte Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije i na građane svih nacionalnosti i njihovu imovinu. Na meti 1.075 terorističkih napada bili su policajci, 745 puta građani i njihovi stambeni i poslovni objekti, a 25 napada bilo je usmereno na naselja i objekte u kojima žive izbeglice iz bivših jugoslovenskih republika.

U tim zločinačkim pohodima albanskih terorističkih hordi mučki i najčešće zverski ubijeno je 364 ljudi. Među njima su bila 122 policajca i 242 građanina Kosova i Metohije od kojih, da istaknemo, 97 Albanaca. Istovremeno je teže i lakše povređeno 605 lica, od kojih 426 pripadnika MUP-a Srbije i 179 građana svih nacionalnosti.
Back to top
View user's profile Send private message
КОСМЕТ
ДЕЛИЈА


Joined: 01 Jan 2012
Posts: 121

PostPosted: 07 Jan 2012 16:34    Post subject: Reply with quote

Oružje stizalo iz Albanije
U toku 1998. godine došlo je i do 176 graničnih incidenata


Albanske terorističke bande su za izvođenje svojih zločinačkih akcija raspolagale velikim arsenalom oružja i vojne opreme koje je i ranije, a naročito ove godine, ilegalno ubacivano u našu zemlju iz Albanije. Velike količine zaplenili su pripadnici MUP u toku antiterorističkih akcija i akcija otkrivanja njihovih baza i legala. Samo u periodu od 1. januara do 31. oktobra 1998. godine policija je od poraženih terorista zaplenila 8.894 automatske puške i pištolja, ali i teškog naoružanja (29 bestrzajnih topova, 37 minobacača, 239 ručnih bacača, 15 raketnih bacača „ambrust“ nemačke proizvodnje), tone i tone minsko-eksplozivnih naprava i sredstava, 124.598 metaka različitih kalibara, ogromnu količinu vojne opreme i uniformi, medicinskih aparata i materijala, specijalnih sredstava za osmatranje, 21 radio stanicu.

Posle razbijanja većeg dela albanskih terorističkih bandi i po uspostavljanju organa lokalne samozaštite samih Albanaca, posebno u selima metohijskog regiona, pripadnici ove nacionalne manjine, koji su se vraćali u svoje, pod pritiskom terorista ranije napuštene domove, takođe su organima vlasti predali veliku količinu oružja i vojne opreme koju su bili primorani da prime od „komandanata“ terorističke organizacije tzv. „oslobodilačke vojske Kosova“. Na ovaj način su organima bezbednosti u periodu od 1. januara do 25. oktobra 1998. godine predata 6.243 komada različitog oružja od čega 6.000 automatskih pušaka i mitraljeza i čak 227 ručnih i raketnih bacača, minobacača i bestrzajnih topova. Predato je i 879.000 metaka različitih kalibara.

OTMICE I UBISTVA

Otmice, mučenja i masakriranje, logori i stratišta, bili su posebna „specijalnost“ albanskih zlikovaca u toku 1998. godine. Oteto je ukupno 249 lica. Među njima je bilo 13 pripadnika MUP-a od kojih su trojica posle zverskog mučenja ubijeni. Ostalih 235 su bili obični, mirni ljudi svih nacionalnosti čija je jedina „krivica“ što su Srbi, Crnogorci, Albanci ili pripadnici drugih nacionalnih zajednica koji su bili lojalni građani države Srbije u kojoj žive. Među otetima je bilo 154 Srba i Crnogoraca, 62 Albanaca i 19 pripadnika drugih nacionalnih zajednica. Od ukupnog broja građana koje su teroristi oteli u toku ove godine 21 je ubijen, 86 je posle zlostavljanja, maltretiranja i torture oslobođeno, a sudbina 128 je do kraja 1998. godine bila nepoznata.

U toku 1998. godine došlo je i do 176 graničnih incidenata prilikom pokušaja terorističkih bandi (u nekim slučajevima brojčano veoma jakih i u frontalnom naletu) da, najčešće noseći velike količine oružja i vojne opreme, ilegalno pređu u našu zemlju iz Albanije u kojoj su se inače nalazile njihove baze i centri za zločinačku obuku. Branioci naših granica su efikasno sprečavali te pokušaje upada terorističkih bandi u čijim redovima je bilo često i dosta mudžahedina i plaćenika iz zapadnoevropskih i arapskih zemalja. Presecanjem tih puteva terora i oružja zaplenjeno je više od 80 tona lakog i teškog naoružanja svih kalibara, municije, vojne opreme. Hrabro, braneći granicu i suverenitet i integritet naše zemlje od nasrtaja terorističkih bandi iz Albanije živote je, nažalost, izgubilo 30 oficira i vojnika vojske Jugoslavije, a jedan broj njih je ranjen.

Za sve to vreme zločina i bestijalnosti albanskih terorističkih bandi državni organi Republike Srbije i SR Jugoslavije nastojali su da uz, na žalost samo deklarativnu i javnu, a zakulisno miniranu, podršku tzv. međunarodne zajednice, započnu razgovore sa političkim predstavnicima kosmetskih Albanaca o mirnom i političkom rešavanju krize i problema u južnoj srpskoj pokrajini. Državna delegacija Republike Srbije je 18 puta zakazivala i dolazila na razgovor sa predstavnicima albanskih političkih partija na Kosovu i Metohiji. Nisu se odazvali. Nisu ni formalno, a kamoli stvarno, prihvatili dogovor o mirnom i političkom rešavanju krize koji su 13. oktobra 1998. godine postigli predsednik SR Jugoslavije Slobodan Milošević i specijalni američki izaslanik Ričard Holbruk. Nisu se odazvali ni potpisivanju (već je apriori odbijali) Deklaracije o zajedničkom predlogu Sporazuma o političkim okvirima samouprave na Kosovu i Metohiji od 25. novembra 1998. godine iako je njihova bitna odlika da obuhvata, razrađuje i garantuje ravnopravnost svih etničkih i nacionalnih zajednica i svih građana i najviše međunarodne standarde o ljudskim i pravima pripadnika nacionalnih manjina u pogledu etničkog, kulturnog, jezičkog i verskog identiteta.

Koliko se u stvari teroristi ne obaziru na stavove i odluke njima toliko drage tzv. međunarodne zajednice kada se radi o mirovnim opcijama rešenja kosmetske krize, ili koliko je ona, najblaže rečeno, blagonaklona i „slepa“ prema njihovim nedelima govore i podaci o zločinima koje su izvršili posle postizanja dogovora predsednika SR Jugoslavije Slobodana Miloševića i specijalnog američkog izaslanika Ričarda Holbruka, odnosno od potpisivanja sporazuma između Vlade SRJ i Oebsa o uspostavljanju verifikacione misije na Kosovu i Metohiji, polovinom oktobra.

Od tada do kraja 1998. godine albanski teroristi su izvršili 339 napada i oružanih provokacija u kojima su ubili 11 pripadnika MUP-a, 38 teže i lakše ranili i oteli trojicu (od kojih su dvojica, posle zverskog mučenja, ubijeni). Izvršeno je i 111 napada na građane svih nacionalnosti, pri čemu ih je 33 ubijeno, 29 teže i lakše ranjeno i 18 oteto.
Back to top
View user's profile Send private message
КОСМЕТ
ДЕЛИЈА


Joined: 01 Jan 2012
Posts: 121

PostPosted: 07 Jan 2012 16:36    Post subject: Reply with quote

Napadi na graničare
Vojska Jugoslavije je sprečila 239 pokušaja ilegalnih prelazaka iz Albanije na našu teritoriju

Istovremeno su teroristi sa teritorije Albanije izvršili 37 oružanih napada na naše granične organe. Vojska Jugoslavije je sprečila 239 pokušaja ilegalnih prelazaka iz susedne zemlje na našu teritoriju.

Iako su bande albanskih terorista uglavnom razbijene i njihova legla i baze uništeni, oni i dalje ne prihvataju stalno otvoreni poziv državnih organa na dijalog o mirnom rešavanju problema na Kosovu i Metohiji. Naprotiv, ohrabreni očigledno blagonaklonim stavom tzv. međunarodne zajednice i činjenicom da u međuvremenu pristigli verifikatori OEBS, a zaista i jedino verifikuju njihove bestijalne akcije pokušavaju da se ponovo organizuju i pregrupišu i nastavljaju još većom žestinom svoje zločinačke pohode na do zabrinjavajućih razmera ugrožene Srbe i Crnogorce, ali i sve druge mira željne ljude u južnoj srpskoj pokrajini.

Ova publikacija kao hronologija i crni bilans stravičnih zločina albanskih terorističkih bandi u periodu od početka 1995. do kraja 1998. godine ukazuje upravo na tragične posledice i svu pogubnost delovanja separatističkog pokreta u celini, a posebno njegovih militarnih terorističko-banditskih ekstremista u pokušaju ostvarivanja mračnih secesionističkih ciljeva.

UBISTVA SUNARODNIKA

U toku 1995. godine, od ukupno 11 terorističkih napada četiri su izvršena na civilna lica pri čemu su četvorica ubijena, a dvoje je teže povređeno. Karakteristično je da su sve žrtve terorista bili pripadnici albanske nacionalne manjine, a jedina njihova krivica što su bili obični i mirni građani koji su priznavali Republiku Srbiju, bili zaposleni u društvenim preduzećima ili se bavili privatnom delatnošću.
Pored toga, zabeleženo je i skrnavljenje i rušenje nadgrobne ploče kod Istoka i pokušaj miniranja dve kuće u novoizgrađenom izbegličkom naselju u Juniku kod Dečana.
U prvom napadu te godine na građane južne srpske pokrajine, koji su albanski teroristi izveli 27. maja, u neutvrđeno vreme, na putu između glogovačkih sela Banjica i Donje Obrinje, ubijen je Međit Mućaku, po zanimanju taksista, rođen 1953. godine u selu Nekodinci kod Glogovca, gde je bio i nastanjen. Ubijen je u svom taksiju u kojem je i pronađen.

Albanski separatizam u južnoj srpskoj pokrajini je radi ostvarivanja svojih mračnjačkih pretenzija o secesiji Kosova i Metohije, stvaranju nekakve „republike“, a potom i „velike Albanije“ u nekoliko prethodnih decenija, koristeći sva sredstva nastojao da se vekovnih srpskih ognjišta protera Srbe i Crnogorce, a poslednjih godina je to pokušavano da se čini po zločinačkim metodama - klasičnim terorizmom najcrnje vrste i sa izuzetno tragičnim posledicama. Terorizam militantnih albanskih separatista je i po intenzitetu i po brutalnosti i beskrupuloznosti i, sledstveno tome, po tragičnim posledicama, posebno došao do izražaja poslednjih godina, po formiranju i, nešto kasnije, intenziviranju terorističkog delovanja tzv. „Oslobodilačke vojske Kosova“.

Akcije njenih terorističkih bandi su bile usmerene na sve koji su bili na braniku suvereniteta i teritorijalnog integriteta Republike Srbije i SR Jugoslavije i ravnopravnosti i bezbednog i mirnog života i rada svih njenih građana, njihove lične i imovinske sigurnosti. Pokušavajući da terorističkim metodama i zločinima ostvare svoje ciljeve oni su, pored stalnih oružanih napada na pripadnike Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije i Vojske Jugoslavije, uveliko činili zločine i nad civilnim stanovništvom na Kosovu i Metohiji.

Od ukupno 1.845 terorističkih napada, koje su albanske terorističke bande izvršile od početka 1995. do kraja 1998. godine, 745 se odnose na građane, svih nacionalnosti, i njihove stambene i poslovne objekte, i 25 na naselja i objekte u kojima su bile smeštene izbeglice iz bivših jugoslovenskih republika. U tim terorističkim napadima ubijena su 242 građanina, a povređeno ih je 179, od kojih 95 teško i 84 lakše.

Albanski teroristi su „veliku pažnju“ u svojim zločinačkim akcijama posvetili i svojim sunarodnicima i pripadnicima drugih nacionalnih zajednica koji nisu bili njihovi istomišljenici i nisu hteli da im se pridruže. O tome svedoče i podaci da su u ovom periodu izvršena 303 napada na Albance lojalne Republici Srbiji i na njihovu imovinu. U tim napadima je njih 97 ubijena, a 78 povređeno.

U toku ovog perioda, tačnije u 1998. godini, albanski teroristi su izvršili i veliki broj otmica Srba i Crnogoraca, ali i Albanaca i građana drugih nacionalnih zajednica od kojih su jedan broj odmah ubili, neke, doduše, i oslobodili, a sudbina ogromne većine je nepoznata (detaljniji podaci o tome dati su u odeljku za 1998. godinu).
Back to top
View user's profile Send private message
ΔΥΤΙΚΗ_ΣΕΡΒΙΑ
Ветеран


Joined: 11 Dec 2006
Posts: 1798

PostPosted: 07 Jan 2012 16:37    Post subject: Reply with quote

Одлична тема брате, само качи! Само напиши до које године пошто у наслову на ћирилици не стаје много карактера, 1995-?
_________________
Обновимо цркву у Љевоши:
https://www.youtube.com/watch?v=kbac0MAsnww&feature=youtu.be
Back to top
View user's profile Send private message
КОСМЕТ
ДЕЛИЈА


Joined: 01 Jan 2012
Posts: 121

PostPosted: 07 Jan 2012 16:38    Post subject: Reply with quote

Početak oglašavanja OVK
Ime terorističke organizacije tzv. Oslobodilačke vojska Kosova, koja je preuzela odgovornost za jedan broj napada na području Podujeva, Dečana i Peći, prvi put se pojavilo 1996. godine


Sledeći teroristički zločin dogodio se 21. avgusta, oko 12,30 časova, na stočnoj pijaci u Srbici. Tada je ubijen Šefćet Dibrani, rođen 1949. godine u selu Gradica, SO Glogovac, sa prebivalištem u kosovskomitrovačkom naselju Šipolje, zaposlen kao šumar u JP „Srbijašume“. Nepoznati terorista mu je iz neposredne blizine u leđa ispalio više hitaca i naneo mu tri prostrelne rane koje su bile smrtonosne.

Albanski teroristi su se tokom 1995. godine još dva puta oglasili svojim rušilačkim akcijama. Prva je izvedena 6. februara između 13 i 15 sati, na deonici puta između istočkih naselja Đurakovac i Prekale, kada su nepoznata lica oskrnavila nadgrobnu ploču Zvonka Rajčića, tridesetjednogodišnjeg pripadnika MUP Srbije koji je nastradao u saobraćajnoj nesreći 31. oktobra prethodne godine. Mermerna ploča je polomljena u paramparčad kamenom teškim oko tri kilograma koji je iskopan petnaestak metara dalje. Osnovano se sumnjalo da su taj vandalski čin izvršili albanski ekstremisti, posebno zato što je pokojni Rajčić bio komandir specijalne jedinice milicije za četiri opštine Pećkog okruga i jedan od doslednih boraca u otkrivanju i slamanju albanskog separatizma u ovom kraju.

S proleća su albanski teroristi u napadu na civilne objekte bili mnogo „konkretniji“. U noćnim satima 6. maja postavili su četiri eksplozivne naprave na dve kuće u upravo izgrađenom izbegličkom naselju u Juniku kod Dečana u koje je tih dana trebalo da se usele Srbi i Crnogorci pre neku godinu izbegli iz Albanije. Dve eksplozivne naprave su aktivirane i nanele su izvesnu materijalnu štetu, dok dve preostale nisu ni aktivirane. Vandalski i teroristički čin je, očigledno, bio usmeren, pre svega, na zastrašivanja brojnih porodica koje su upravo tih dana trebalo da se usele u novoizgrađeno naselje. Tokom 1996. godine, albanski teroristi su na području Kosova i Metohije izvršili ukupno 12 napada na građane svih nacionalnosti i na civilne objekte, među kojima i na one u kojima su smešteni prognanici iz Republike Srpske Krajine. Ubijeno je šest građana, dok je jedan lakše povređen.

NAPAD NA KAFANU „ČAKOR“ U DEČANIMA

Težak zločin izvršili su albanski teroristi 22. aprila. Oko 20,20 sati napali su Srbe i Crnogorce u kafani „Čakor“ u Dečanima, vlasništvo Danila Steševića. Teroristi su najpre, s vrata osuli rafalnu paljbu iz automatskog oružja po gostima, a potom u salu ubacili ručnu granatu. U ovom terorističkom napadu živote su izgubili Stana Radusinović (4Cool, radnik u kafani, inače izbeglica iz Albanije, zatim Đorđe Dragić iz Pančeva i Blagoje Okuka iz Boleča, obojica radnici „Unikopa“ iz Prištine. Teže je ranjen njihov kolega Branko Bibić.
Odmah posle napada teroristi su se neprimećeno udaljili s mesta zločina ispalivši još jedan rafal u vazduh, valjda u čast „uspešno“ izvedene akcije.
Kafana „Čakor“ je, inače, postala meta napada albanskih terorista zato što se u njoj, na pansionu, nalazilo desetak policajaca, pa je vreme večere očigledno bilo najpovoljnije da se pokuša sa atakom. Pored toga, teroristi su verovatno znali da se u „Čakoru“ okupljaju radnici „Unikopa“ iz Prištine koji rade na izgradnji izbegličkog naselja u obližnjem Babaloću. Pomenuta kafana se, inače, nalazi u potpunom albanskom okruženju.

Ove godine se u javnosti prvi put pojavilo ime terorističke organizacije tzv. „Oslobodilačke vojska Kosova“, koja je preuzela odgovornost za jedan broj napada na području Podujeva, Dečana i Peći. Sredinom godine Priština i drugi gradovi na Kosmetu prosto su bili zasuti pamfletima koji su u zaglavlju imali naslov „ Ćljirimi“ („Oslobođenje“). NJima je u nekoj od ilegalnih štamparija prvi put odštampano saopštenje takozvane „oslobodilačke vojske Kosova“. Pamfleti su distribuirani tokom noći, a mogli su se naći na šoferšajbnama parkiranih vozila, na ulici i u poštanskim sandučićima ulaza stambenih zgrada.

Intenzivirana je i političko-propagandna aktivnost albanskog separatističkog podzemlja, kako na domaćem, tako i na međunarodnom planu. S pravom euforijom Albanci su propratili otvaranje Američkog informativnog centra u Prištini (5. juna), a nesrećno i nehotično ubistvo studenta Armenda Dacija u naselju Sunčani breg u Prištini iskorišćeno je za višednevne demonstracije i defilee albanskih žena sa cvećem i svećama u rukama. Tokom tih demonstracija često su se mogli čuti i otvoreni pozivi na oružje i osvetu.

Paralelno sa demonstracijama i ritualima, koji nikako nisu u skladu sa albanskom tradicijom, sada već organizovane terorističke bande albanskih ekstremista nastavile su sa doturom naoružanja, municije i eksplozivnih sredstava. Opštinsko veće Dečana je raspisalo konkurs za dodelu placeva za postavljanje 47 privremenih objekata „male privrede“. Već prvog dana po objavljivanju konkursa Komisiji je stiglo preko 50 prijava, među kojima je više od polovine bilo onih koji su uputili pripadnici albanske nacionalne manjine. Preko 80 odsto prijava bilo je rešeno u korist podnosilaca prijava baš iz njihovih redova. No, u skladu sa svojim opredeljenjem da ne priznaju Srbiju i njene organe vlasti, čelnici opštinske organizacije Demokratskog saveza Kosova u Dečanima, pod hitno su zakazali sastanak podružnice i naredili svojim sunarodnicima da odustanu od zahteva za dodelu placeva. Molbe, su, naravno, već sutradan - povučene.

Inače, prvi teroristički napad na civile te godine dogodio se 29.februara. U ranim jutarnjim satima u kući porodice Vukčević, u selu Orizi nedaleko od Đakovice, izbio je požar koji je zahvatio međuspratnu konstrukciju. U toj kući već nekoliko godina niko nije živeo, pa je isključena mogućnost izbijanja požara zbog dotrajale električne instalacije jer je prekinut dovod struje do objekta. Nema sumnje da je neko namerno zapalio ovu kuću.
Back to top
View user's profile Send private message
ΔΥΤΙΚΗ_ΣΕΡΒΙΑ
Ветеран


Joined: 11 Dec 2006
Posts: 1798

PostPosted: 07 Jan 2012 16:51    Post subject: Reply with quote

Јел Бабалоћ оближње село након Дечана на путу ка Ђаковици? Наши су знаћи градили оне куће за избеглице? Сада тамо живе Шиптари...
_________________
Обновимо цркву у Љевоши:
https://www.youtube.com/watch?v=kbac0MAsnww&feature=youtu.be
Back to top
View user's profile Send private message
ултраБГ
ДЕЛИЈА сениор


Joined: 02 Jul 2005
Posts: 310
Location: Београд

PostPosted: 08 Jan 2012 11:28    Post subject: Reply with quote

Ја се сећам једног села за које су ми рекли да су куће изграђене за наше повратнике али да сада у њима станују шиптари. И колико се сећам то село је баш на путу између Дечана и Ђаковице. Ја мислим да су то ове куће...

Back to top
View user's profile Send private message
КОСМЕТ
ДЕЛИЈА


Joined: 01 Jan 2012
Posts: 121

PostPosted: 08 Jan 2012 15:26    Post subject: Reply with quote

Svaki kosovsko-metohijski Srbin postao je meta za odstrel. Neuspeli atentat na rektora Prištinskog univerziteta Radivoja Papovića u jutarnjim satima 16. janura 1997. godine, kada je povređen i njegov vozač Nikola Lalić, bio je uvertira u sprovođenje novog scenarija.

Dotadašnji napadi i presretanja vršena po sistemu "trojki", uz mučka ubistva s leđa, noćnu pucnjavu i orgijanja oko srpskih sela, prerasli su u nov oblik koji je jasno pokazao da je reč o dobro obučenim teroristima. Do zuba naoružane četvoročlane ekipe, u maskirnim uniformama OVK i s maskama na licu, predstavljaju opasnost na magistralnim putevima, ali i noću u gradovima, gde su uveli "policijski čas". Crne "trojke" i "četvorke" OVK redovno su patrolirale ulicama, a uznemiravanja telefonom i preteća pisma političarima, srpskim novinarima, rukovodiocima preduzeća postala su svakodnevna pojava.

Dva dana pre pokušaja atentata na Papovića, OVK je objavila sledeće saopštenje:

"Srpske okupatore još jednom pozivamo, dok još nije postalo suviše kasno, da povuku svoje vojno-policijske jedinice sa Kosova. U suprotnom, naše akcije će se pojačati i biće još kobnije za vas i vaše saradnike".

Da li je to bila otvorena objava rata?
Gotovo u isto vreme, albanski mediji u Prištini objavili su i pretnje OVK da će "međunarodni centri odlučivanja, a posebno Amerika, snositi posledice" Vlada fantomske Kosovo republike, na čelu sa Bujarom Bujkošijem iz Bona, je otvoreno podržavala i podsticala terorističke akcije i zagovarala ubistva, a spisak otetih i ubijenih bivao je sve duži. Pripadnici OVK ulazili su u sela i, nasumice pucajući, ubijali koga su zatekli. Samo 1998. godine zabeleženo je 715 napada. Akcije su uglavnom bile sinhronizovane, a Srbi su se sve ređe kretali kosmetskim drumovima, naročito noću. Te godine, za Božić, manastir Devič, koji je često bio meta napada, ostao je bez polaznika.

Srbi su počeli da traže zaštitu od države. Među prvima oglasili su se Srbi iz opštine Klina tražeći od Srbije da im se omogući sloboda kretanja, jer će se u protivnom samoorganizovati. Povod je bilo ubistvo Đorđa Belića iz sela Stepenice kod Kline. Ubijen je rafalima u svom dvorištu uveče, 9. januara 1998. godine. NJegove komšije Albanci pogasili su svetla da bi ubicama omogućili bekstvo.

Učestali su i organizovani napadi na naselja. Broj srpskih izbeglica iz sela koja su, poput Kijeva danima bila pod opsadom OVK, u leto 1998. godine bivao je sve veći. U Jelovcu kod Kline 22. juna spaljeno je 12 srpskih kuća. Stanovništvo je uspelo da pobegne u Klinu, gde su se već nalazili izbegli Srbi iz Biče, Grabca, Jelovca, Duševića, Jošanice, Dolova, Mlečana, Grabanice. Napadi na ova i obližnja sela Drsnik, Drenovac, Veliko Kruševo vršeni su iz sveg raspoloživog pešadijskog naoružanja, automatskih pušaka, minobacača. Gotovo istovremeno napadi su vršeni i na kosovska sela Prilužje, Banjsku, Gojbulju, Plemetinu, kao i sva srpska sela u opštini Štrpce. Srbi su bili prinuđeni da organizuju danonoćne straže. Tog leta i žetva je, tamo gde je to bilo moguće, obavljena pod stražom.
Back to top
View user's profile Send private message
КОСМЕТ
ДЕЛИЈА


Joined: 01 Jan 2012
Posts: 121

PostPosted: 08 Jan 2012 15:29    Post subject: Reply with quote

Atentat na rektora Popovića
Bombaški napad na rektora Univerziteta u Prištini takođe je deo scenarija sačinjenog u istoj, secesionističko- terorističkoj kuhinji


Uporedo sa intenziviranjem ukupnog separatističkog delovanja, tokom 1997, godine jednako je povećavan i broj terorističkih napada i na građane, kako na Srbe i Crnogorce tako i Albance lojalne državi Srbiji. Na meti su bile i izbeglice iz Republike Srpske Krajine koji su posle „Oluje“ hrvatske vojske utočište našli na Kosovu i Metohiji. Od ukupno 53 terorističkih napada izvršenih u 1997. godini 21 je bio usmeren na građane ili njihove objekte. Izvršen je i jedan napad na objekte izbeglica. Ni ovi napadi nisu prošli bez žrtava. Teroristi su ubili devet građana, a 14 povredili. Lakše i teže telesne povrede dobilo je po sedam građana. U poređenju sa prethodnom godinom broj napada na građane povećan je za 18, broj ubijenih za tri, a povređenih za 13.

„Vlada“ fantomske „republike Kosovo“ jasno podržava i podstiče terorističke akcije i zagovara ubistva, pa i likvidaciju svojih sunarodnika koje naziva izdajnicima.

ELIZABET REN „NEINFORMISANA“

Svi ovi zločini nailaze na opštu osudu, uglavnom domaće javnosti. Zapadni mediji uredno izveštavaju o pucnjavi i eksplozijama na Kosovu i Metohiji ali bez ikakvih komentara ili, pak, iznošenja analitičkih fakata. Čak i specijalni izveštač UN za ljudska prava Elizabet Ren, koje je samo dan pre pokušaja atentata na rektora Univerziteta u Prištini Radivoja Popovića boravila u Prištini, jednostavno izjavljuje da „nema dovoljno informacija o tim ubistvima“. Sa svoje strane, albanski mediji naveliko objavljuju pretnje terorista da će i „međunarodni centri odlučivanja, a posebno Amerika, snositi posledice.

Nije samo broj žrtava u ovoj godini veći. Nov je i način na koji teroristi izvršavaju napade. Postaje jasno da je reč o dobro obučenim teroristima koji prilikom nasrtaja na jugoslovenske državljane više ne deluju po ranije uobičajenom sistemu „trojki“. Sistem „trojki“ sada je zamenjen „četvorkama“. Takve, do zuba naoružane četvoročlane bande u maskirnim uniformama i s maskama na licima počinju da presreću ljude po kosmetskim drumovima, maltretiraju putnike u motornim vozilima, zverski muče i ubijaju. Tzv. Oslobodilačka vojska Kosova objavila je 14. januara i saopštenje u kome se, između ostalog, kaže: „Srpske okupatore još jednom pozivamo, dok još nije postalo suviše kasno, da povuku svoje vojno-policijske jedinice sa Kosova. U suprotnom, naše akcije će se pojačati i biće još kobnije za vas i vaše saradnike“.

Da li ovo predstavlja i otvorenu objavu rata državi Srbiji na ovim prostorima, jedino je pitanje koji se tih dana postavljalo. S druge strane, iz tabora Rugovinog Demokratskog saveza Kosova, nema reakcija na sve ono što se u poslednje vreme događalo. Bujku i ostali listovi uporno prenose vesti, uglavnom stranih dopisnika, o pucnjima i bombama, bez ijedne reči sopstvenog komentara.

Inače, prvi teroristički napad te godine na srpske civile dogodio se 11. januara. Grupa neidentifikovanih lica napala je, nešto posle 19 sati, porodičnu kuću LJubiše Mitrovića u selu Mijalić, kod Vučitrna. Na nišanu automatskog oružja terorista našao se najpre sam LJubiša Mitrović, koji je bio u dvorištu. Misleći valjda da su ga pogodili, teroristi su odmah potom osuli paljbu po prozorima i vratima kuće u kojoj je bilo desetak članova porodice. Uprkos pravoj kiši tanadi Mitrovići su se brzo snašli, dokopali se svojih pušaka i na vatru odgovorili istom merom. Verovatno iznenađeni ovakvim odgovorom, teroristi su se povukli i pobegli u nepoznatom pravcu.

Dana 16. januara u 7,50 sati u Ulici vojvode Živojina Mišića, u prištinskom naselju Dardanija, eksplodirao je automobil-bomba i to u trenutku kada je pored njega prolazio službeni „audi 100“ u kome su se nalazili rektor Univerziteta u Prištini prof. dr Radivoje Papović i njegov vozač Nikola Lalić. Eksploziv u parkiranom vozilu aktiviran je putem daljinskog upravljača. Rektor Popović i vozač Lalić zadobili su teške telesne povrede, a prvu pomoć su im pružili radnici sa obližnjeg gradilišta i medicinsko osoblje Stanice hitne pomoći u Prištini.
Bombaški napad na rektora Univerziteta u Prištini takođe je deo scenarija sačinjenog u istoj, secesionističko-terorističkoj kuhinji. O tome, uostalom, govori i činjenica da je profesor Papović i ranije bivao izložen fizičkim nasrtajima i pretnjama. Nešto manje od dve godine pre ovog pokušaja atentata, 1995. godine, grupa razularenih Albanaca fizički je nasrnula na rektora dok je ovaj mirno šetao ulicom držeći dete za ruku. Neki mesec kasnije, trojica nepoznatih mladića krenula su na Papovića sa motkama u rukama. Nastala je gužva i napadači su se izgubili u nepoznatom pravcu. Putem anonimnih telefonskih poziva rektoru Univerziteta u Prištini više puta je „savetovano“ da napusti funkciju i preda je Ejupu Statovciju, „rektoru“ ilegalnog „univerziteta republike Kosova
Back to top
View user's profile Send private message
КОСМЕТ
ДЕЛИЈА


Joined: 01 Jan 2012
Posts: 121

PostPosted: 08 Jan 2012 15:30    Post subject: Reply with quote

Otmice i ubistva na kućnom pragu
Ostaće 1988. godina upamćena i po neobaziranju međunarodne zajednice na zločine albanskih terorista i čak, najblaže rečeno, njenom blagonaklonom stavu prema onome što su činili


Zločini albanskih terorističkih bandi izvršeni prema građanima (svih nacionalnosti) i njihovoj imovini na Kosovu i Metohiji su se u toku 1998. godine i po brojnosti i po svakodnevnosti i po beskrupuloznosti i bestijalnosti utrostručili. Izvršeno je 715 terorističkih napada na građane i njihove stambene i poslovne objekte i 16 napada na izbeglička naselja. U tim terorističkim akcijama ubijeno je 183 lica, a povređeno 162 od kojih 86 teško, a 76 lakše.

Da su se ove godine albanski teroristi posebno okomili na svoje sunarodnike koji nisu pristajali da im se pridruže u zločinačkoj aktivnosti govori i podatak da je na njih izvršeno 286 napada u kojima je njih 82 odmah ubijen, a 62 oteta da bi jedan broj potom takođe bio lišen života. Sudbina ostalih je i dalje nepoznata. Ova godina će, inače, ostati upamćena po masovnim otmicama građana južne srpske pokrajine svih nacionalnosti. Ukupno ih je oteto 235, a među njima 154 Srbina i Crnogoraca, 62 Albanca i 19 pripadnika drugih nacionalnih zajednica. Od ukupnog broja otetih civila 21 je ubijen, 86 su oslobođeni.

NASRTAJI NA DEVIČ

Šiptarski zulumćari čine sve da nas oteraju odavde. Opominju nas noću rafalima iz susednih sela tako da manastirska dolina odjekuje. Nekada je na manastirsku slavu dolazilo na hiljade ljudi, a sada skoro niko. U decembru, na putu za Klinu, kada su se vraćali ljudi sa naše slave, separatisti su napali tri srpske porodice sa decom - priča monahinja Praksija koja je u Deviču već 50 godina.
Sestrinstvo manastira kaže da im Šiptari neprestano nanose poljske štete i kradu ekonomiju u Ludoviću, pale seno, Ukradene stvari - kazani, servisi za ručavanje i drugo posuđe je u kućama u Lauši.

Ostaće upamćena ova godina po brojnim ubistvima Srba i Crnogoraca, ali i Albanaca i pripadnika drugih nacionalnih zajednica (čija je jedina „krivica“ bila što su bili lojalni građani države Srbije), često i na kućnom pragu. Zatim, po božićnoj opsadi devičkog manastira i dva dana kasnijem mučkom ubistvu Đorđa Belića u Stepenicama kod Kline, po proterivanju Srba i Crnogoraca i pljački i paljevini njihovih kuća u selima Drenice i čitave Metohije, po frontalnim napadima albanskih terorističkih bandi na klinska, ali i sela u drugim kosovskometohijskim opštinama i njihovoj odlučnoj odbrani koju su danonoćno pružali samoorganizovani meštani, po masovnim otmicama Srba iz orahovačkih sela Opteruša, Zočište, Retimlje (a i iz same varoši) koje su albanski teroristi nekoliko dana držali pod svojom zločinačkom i rušilačkom „kontrolom“ po najtragičnijim posledicama bestijalnosti albanskih terorista u masovnim grobnicama i stratištima Srba i Crnogoraca u Klečki, Glođanu, kanalima Radonjičkog jezera okolina volujačkog rudnika, po otmici novinara, ali i po napadima i blokadi značajnih privrednih objekata.

Ostaće ova godina, na žalost, upamćena i po neobaziranju tzv. međunarodne zajednice na zločine albanskih terorista i čak, najblaže rečeno, po njenom blagonaklonom stavu prema onome što su činili. I nastavljaju da čine pod istim pokroviteljstvom.

Albanski militantni ekstremisti „potrudili“ su se da već na početku godine Srbima i Crnogorcima na Kosovu i Metohiji zagorčavaju božićne praznike i, istovremeno, najave dalju eskalaciju svoje terorističke aktivnosti. Naime, 5. januara, oko 19 sati, u pećkom naselju Brežanik, napadnuta je sedamnaestogodišnja učenica gimnazije „Sveti Sava“ u Peći J. D. Dok je prolazila ulicom na nju je nasrnuo nepoznati mladić, nekoliko godina stariji od nje. Psujući joj srpsku majku, zadao joj je više udaraca u glavu i leđa. Zahvaljujući samo prisebnosti i spretnosti, J.D. je uspela da se otrgne napadaču i pobegne u kuću koja se nalazila u blizini.
Kao ni prethodnih, ni početkom ove godine terorističkih nasrtaja nisu bile pošteđene ni srpske pravoslavne svetinje i hramovi - manastir Devič kod Srbice posebno, o čemu svedoči i reporterski zapis novinara Jedinstva Zorana Vlaškovića „Prvi Božić bez polaznika“.

Zbog straha od šiptarskih terorističkih grupa koje bukvalno vršljaju Drenicom, pravoslavni praznici su ove godine prošli bez posete vernika, a na izvor svete vode gde su isceljenje tražili i Šiptari, niko više ne dolazi.
- Devič je oduvek bio svetinja srpskog naroda na Kosovu i Metohiji, a danas u okruženju od 30 kilometara nema nijedne srpske kuće. Bezbednost nam je ugrožena, manastir potpuno nezaštićen. Oko Nove godine i Božića gađali su manastir kamenicama, lupali na kapiju, arlaukali... Seku manastirsku šumu, koja je naša samo na papiru. Pre mesec dana isekli su nam telefonski kabl, a često smo i bez struje. Na našu telefonsku liniju u Lauši su priključivali svoje telefone, pa smo plaćali visoke račune - rekla je novinaru igumanija Anastasija, koja je ovde došla 1968. godine.

Presekli su separatisti električne kablove koji idu do pomoćnih prostorija na ekonomiji Ludović, blizu Lauše, pa pune tri godine nemaju struju. U PTT i „Elektrokosovu“ u Srbici kažu da ne smeju da dođu i poprave telefonske žice i elektriku. Čak ni policija nije došla posle tri napada oko Nove godine.
Back to top
View user's profile Send private message
КОСМЕТ
ДЕЛИЈА


Joined: 01 Jan 2012
Posts: 121

PostPosted: 08 Jan 2012 15:32    Post subject: Reply with quote

Ubistvo Đorđa Belića
Zločin u Stepenicama, gde u albanskom okruženju žive samo tri srpske porodice, u velikoj meri je uznemirio i revoltirao Srbe i Crnogorce klinske opštine i čitavog metohijskog regiona koji su zatražili energičnu akciju državnih organa


Odmah po Božiću albanski teroristi još žešće i pogubnije nastavljaju svoja zločinstva.Trećeg dana Božića 9. januara, oko 22 sata, u selu Stepenice kod Kline, mučki je u svom dvorištu ubijen ugledni domaćin, pedesetsedmogodišnji Đorđe Belić. Pokošen je rafalom iz automatskog oružja. U trenutku njegovog ubistva komšije Albanci su, kao po komandi, pogasili svetla i omogućili ubicama da pobegnu: Đorđe Belić, koji je za sobom ostavio devetoro dece, sahranjen je na mesnom groblju u prisustvu velikog broja građana sa Kosova i Metohije.

Zločin u Stepenicama, gde u albanskom okruženju žive samo tri srpske porodice, u velikoj meri je uznemirio i revoltirao Srbe i Crnogorce klinske opštine i čitavog metohijskog regiona koji su zatražili energičnu akciju državnih organa na onemogućavanju i sasecanju terorizma. Novinar Jedinstva Arsenije Lukić je u tekstu „Zahtev za zaštitu“, 13. januara o tome ovako izveštavao:

„Skupština opštine Klina na sednici održanoj danas ocenila je da je političko-bezbednosna situacija u ovoj komuni usled delovanja naoružanih šiptarskih terorističkih grupa izuzetno teška i složena. Konstatovano je da se u naročito teškom položaju nalazi srpski i crnogorski živalj, jer duži vremenski period terorističke grupe, koje sebe nazivaju „oslobodilačka vojska Kosova“ kontrolišu putne pravce Klina - Srbica - Kosovska Mitrovica i Klina - Dobra voda. Te grupe, kako se navodi u pismima upućenim od strane Skupštine opštine Klina i Opštinskog odbora SPS Kline najvišim republičkim i jugoslovenskim funkcionerima, prete da svoju aktivnost prošire i na ostale delove opštine. Maskirane i naoružane bande presreću putnike, vrše pretres, prete, maltretiraju, zlostavljaju, traže poverljiva dokumenta, oružje, novac i slično.

PRESRETNUT VLADIKA AMFILOHIJE

Mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija Radovića, koji je posetio nekoliko manastira na Kosovu i Metohiji, kao i njegovu pratnju, u kojoj je bila veća grupa monahinja iz crnogorskih manastira, 24. aprila u dva navrata su zaustavljali naoružani Albanci, izjavio je iguman manastira Dečani Teodosije. Prema njegovim rečima, osam maskiranih i naoružanih ljudi najpre je nedaleko od manastira Devič zaustavilo automobil u kome su bili igumanija ovog manastira Anastasija i mitropolitov vozač. Nisu ih legitimisali, niti maltretirali i pretresali, već su ih samo upozorili da se za pet minuta moraju udaljiti sa „njihove teritorije“.
Kasnije, oko 14 sati, nedaleko od Srbice, automobil mitropolita Amfilohija i autobus u kome su se nalazile monahinje iz Crne Gore, ponovo su zaustavili dvojica naoružanih i maskiranih pripadnika tzv. „oslobodilačke vojske Kosova“. Oni su legitimisali sveštena lica i pretresli vozila i posle desetominutnog razgovora sa gospodinom Amfilohijem Radovićem dozvolili im da nastave put.

U teleksima, koji su prosleđeni rukovodiocima pod naznakom „hitno“ navodi se da su događaji kulminirali ubistvom Đorđa Belića (57) odbornika Skupštine opštine Klina trećeg dana Božića, u svom dvorištu, u selu Stepenice. U nastavku odbornici izražavaju bojazan da će likvidacija jednog od najuglednijih domaćina u ovom kraju ostaviti pogubne posledice po slovenski živalj, ukoliko se terorizam ne saseče u korenu svim raspoloživim sredstvima, jer iseljavanje, koje nikada nije u potpunosti zaustavljeno, preti da dobije nove dimenzije.

Aktuelna vlast u klinskoj komuni upozorava vrh republike i zemlje da posle ovog događaja Srbi i Crnogorci zahtevaju da se obezbedi zaštita integriteta i sloboda kretanja jer će se u protivnom samoorganizovati, što bi moglo da dovede do težih posledica.

Svirepo ubistvo u Stepenicama i dalje je glavna tema razgovora u Klini i okolnim mestima. To selo, Mlečane i Kijevo sve do pre četiri decenija bili su nastanjeni isključivo Srbima i Crnogorcima. Sada u njima živi oko 500 pripadnika ta dva naroda, a svuda u okruženju su Šiptari. U Stepenicama godinama opstaje samo familija Belić, pa je stoga trn u oku šiptarskim zlotvorima i njihovim istomišljenicima, koji su pošto nisu uspeli da ih potkupe basnoslovnim novcem, odlučili da ih proteraju masakriranjem najboljeg među njima. Tako je Đorđe Belić, otac devetoro dece, likvidiran na kućnom pragu rafalima iz zasede.

Dom Belićevih pretvoren je u muk i tišinu. Sinovi i ćerke, kao i ostala rodbina, ne kriju suze jer su izgubili najdražeg člana familije. Đorđev brat Blagoje prima saučešće i stalno ponavlja:

- Mi smo čestita porodica. Nikome ništa nismo skrivili. Sa komšijama, ali i šire, nikada nismo imali gorke reči. Vidite, kako nam se vraća. Kada su odjeknuli pucnji i Đorđe pao smrtno pogođen, zapomagali smo iz sveg glasa. Međutim, komšije su kao po komandi pogasile svetla i omogućili napadačima da pobegnu neidentifikovani. Od države Srbije tražimo jedino slobodu, mir i sigurnost. Zahtevamo da nas zaštiti da bi opstali na pradedovskom ognjištu.

Identično ili slično razmišljaju i ostali Srbi i Crnogorci u Klini i ostalim mestima sa kojima smo razgovarali. Smatraju da Beliće, ali i sve ostale Srbe i Crnogorce na Kosmetu treba zaštiti od zuluma šiptarskih terorista. To je, pre svega, pravo i obaveza, pravne države
Back to top
View user's profile Send private message
КОСМЕТ
ДЕЛИЈА


Joined: 01 Jan 2012
Posts: 121

PostPosted: 09 Jan 2012 14:01    Post subject: Reply with quote

Српске куће у пламену
Дренички терористи су 11. јуна у селу Леочина запалили осам српских домова. Жртава није било јер су се мештани на време извукли из обруча и уточиште нашли у суседним селима


Тачно у 15,05 сати 3. маја албански терористи су започели минобацачко гранатирање избегличког насеља Бабалоћ у коме су смештени Срби и Црногорци пребегли из Албаније. Испаљено је више мина које, на сву срећу, нису проузроковале људске жртве и ни већу материјалну штету.

Петорица маскираних терориста такозване „ослободилачке војске Косова“ извршила су 5. маја на путу Глоговац - Србица, оружани напад на групу страних новинара. У возилу на које је испаљено неколико хитаца налазио се Јакша Шћекић, репортер британске ТВ станице СКАЈ, као и новинари Радија Б-92, Ројтерса и Асошијетед преса. Повређених није било.

Какве све бескрупулозне методе у свом деловању користе албански терористи говори и то што је 22. маја Драган Шмигић од једног Албанца обавештен да ће његова сестра Достана Шмигић бити пуштена из терористичког ропства ако буде предао 10.000 немачких марака лицу које му то затражи. Његова сестра Достана, радница Завода за тржиште рада у Србици, отета је три дана раније кад је из Србице, у којој живи, кренула у двадесетак километара удаљену Леочину да обиђе мајку. Највероватније је да је, одведена у село Избица, један од центра у којима постоје јаке терористичке базе у дреничком крају.

НАПАД НА ВОЗИЛО ЈАПАНСКЕ АМБАСАДЕ

Надомак села Лауша, на путу Клина - Србица, 27. априла, око 13 сати терористи су напали возило јапанске амбасаде, марке „тојота ланд крузер“, регистарске ознаке ГХ 86-А-21 Д, за чијим се управљачем налазила Такако Угаја, аташе при јапанској амбасади у Београду.
Према њеној изјави напад се догодио пошто је прошла поред групе припадника терористичке ОВК. Понадавши се да је прошла „контролу“, Угаја се упутила даље, али је, после неколико метара зачула прасак и видела да је једно зрно пробило тапацир задњих десних врата возила и зауставило се на супротној страни. Угаја је окренула возило и вратила се до терористичког вође затраживши од њега објашњење због чега је на њено возило отворена ватра. Објашњење није добила, а терористи су јој дали само комад платна и мало воде, дозволивши јој да се удаљи. Такако Угаја је затражила медицинску помоћ у болници у Косовској Митровици у којој су лекари констатовали да није задобила физичке пореде већ само тежак психички шок. После изјаве коју је дала надлежним правосудним органима, госпођа Угаја се вратила у Београд.

Настојећи да подручје Србице и дефинитивно очисте од Срба разуларени и до зуба наоружани дренички терористи су 11. јуна у селу Леочина запалили осам српских кућа. На срећу, жртава није било јер су се мештани на време извукли из терористичког обруча и уточиште нашли у суседним селима и у самој Србици.

Два сата после поноћи, такође 11. јуна, тројица терориста су упала у круг Фабрике боја и лакова „Екстра“ у Вучитрну и од стражара Момчила и Саше Живића из села Самодрежа и Африма Авдуљија из Дубовца, отели три пушке и два пиштоља. Терористи су Живића завезали за један стуб у стражарској кућици а свог сународника Африма Авдуљија одвели у непознатом правцу. Један од браће Живић чуо је како су терористи на албанском језику претили Авдуљију да ће га стрељати јер одавно знају за његову „антиалбанску делатност“.

Мештани села Племетина, код Обилића, пробдели су ноћ између 12. и 13. јуна. Нико од мушких глава ни следећег дана није отишао на посао. Сви су остали да с оружјем у рукама одбране ово место од напада албанских терориста који су, само пар километара даље убили двојицу полицајаца који су се упутили у Племетину да помогну браниоцима. Слично је тих дана било и у оближњем Прилужју, Црквеној Водици, Јањиној Води...

Погледи ових људи упрти су ка Чичавици, планини која раздваја Косово од Дренице, некада српске Свете горе, са 77 цркава и манастира, препуне гробаља из средњег века на која данас подсећа само понеки камен и топоним на шиптарском „киша“ (црква). Чичавицом скоро даноноћно крстаре трактори, али и газике и џипови којима се превозе Шиптари од једног до другог села и с врха планине силазе у подножје, до Жиливода, Бенчука, Стреоца и Сибовца.

Срби већ знају да три пуцња дају Шиптарима знак за узбуну. Небом „лете“ и светлосни сигнали - црвени и зелени. Шиптарске жене и деца који су остали у селима с оне стране Ситнице одмах крећу ка склоништима на Чичавици.

Последњих дана од једног до другог села у подножју Чичавице примећене су колоне од 15 до 20 људи који најчешће долазе до Жиливода где се разилазе. Многи се крећу и у правцу Сибовца, где се налазе дивљи рудници угља чији бунари служе као бункери. Ово је, веле људи са којима разговарамо, један од главних путева за преношење хране, оружја, санитетског материјала. Ту се, наиме, налази главна саобраћајница за транспорт робе намењене шиптарским терористичким бандама.
Back to top
View user's profile Send private message
КОСМЕТ
ДЕЛИЈА


Joined: 01 Jan 2012
Posts: 121

PostPosted: 09 Jan 2012 14:02    Post subject: Reply with quote

Отмице радника Електропривреде
Терористи су 22. јуна 1998. године код Белаћевца киднаповали Драгана Вукмировића, Зорана, Душка и Петра Ађанчића, Филипа Гојковића, Мирка Трифуновића, Србољуба Савића, Андрију Буху и Божидара Лемпића


Група наоружаних Албанаца је 22. јуна, у 9,15 сати, на путу у селу Грабовац, општина Косово Поље, зауставила аутобус са радницима прве смене рудника угља у Белаћевцу. Они су све раднике легитимисали, а потом им дозволили да иду на посао.До зуба наоружани албански терористи су истог дана, код површинског копа „Белаћевац“ зауставили два радника и аутобус и у непознатом правцу одвели девет лица, од којих су осморица радника ЈК ПК „Косово“. Киднаповани су Драган Вукмировић, Зоран, Душко и Петар Ађанчић, Филип Гојковић, Мирко Трифуновић, Србољуб Савић, Андрија Буха и Божидар Лемпић.

Отмице су настављене. Терористи су 22. јуна у селу Тубовик код Пећи отели Вучића Вуковића (35), а у селу Злопек Рагипа Гутића и Новицу Вујисића, старог 17 година.

Наоружане терористичке банде су 22. јуна у селу Јеловац код Клине спалиле 12 српских кућа приликом повлачења пред снагама МУП Србије. Српске породице су на време евакуисане и смештене у Клини у којој се налазе и избегли Срби из Биче, Грапца, Јеловца, Душевића, Јошанице, Долова, Млечана, Кијева и Грабанице.

Репортер „Јединства“ Радоје Красић је тих дана обишао више села у клинској општини и 9. јула у тексту „Исповест Ралевића“, између осталог написао како су Ралевићи отерани из своје куће.

- Једнога дана, добро се сећам, био је то петак, пре месец и нешто више дана, враћајући се са посла кући, приметио сам на шиптарском гробљу у селу Грабаница, кроз које се пролази за Бокшић, повећу групу наоружаних Шиптара. Били су у униформама терористичке „Ослободилачке војске Косова“. Ипак су ме пустили да прођем с миром. Знао сам, међутим, да неко зло Србима у том селу и околини спремају, што ме је натерало да се убрзо после тога вратим у Клину и у њој представнике милиције обавестим о ономе што сам видео. Обећали су да ће колико сутра рашчистити терен од терориста, али су ми, за сваки случај, да ми се у евентуалној невољи нађе, дали аутоматску пушку. На повратку, опет иста лица, на истом месту седе. Диване. Оружје одложили поред ногу. Прво што ми је на ум пало било је да оспем рафале по њима, из путничких кола које сам возио. Да их све одреда поубијам, што сам могао комотно да учиним и да прођем без иједне огреботине. Ипак, сам одустао од тога јер ми ништа нажао нису учинили, а веровао сам и да неће - прича Ранко Ралевић.

НАПАД НА ДРЕНОВАЦ

Село Дреновац у клинској општини, смештено поред пута Клина - Пећ, 30. јуна око подне, поново је била мета напада албанских терористичких банди. На село је пуцано из свег расположивог пешадијског наоружања - од аутоматских пушака, па до минобацача. Мештанима села у одбрани су се брзо прикључили припадници МУП Србије и помогли им да се одбране од насртаја разуларених припадника тзв. „ОВК“. Жртава међу браниоцима Дреновца није било.

ЧУДНИ ДОГАЂАЈИ

Догађаји који су се на „Белаћевцу“, у току примопредаје смене збивали тога дана били су чудни. На путу Добро Село - Белаћевац, код аутобуске станице у селу Аде, више од 50 терориста зауставило је аутобус за превоз радника у коме су се налазили само Албанци и вратили их назад. Слично се десило и дан касније, 23. јуна, па се радници више нису усуђивали да крену на посао пошто су и на самом ободу површинског копа примећени униформисани и наоружани припадници тзв. „ОВК“. Производња је у потпуности обустављена.

Суботу је породица Ралевић, мајка Савета, синови Ранко и Мирко, којима су у госте дошли сестра Милка, зет Милорад и сестричина Јана, провела опуштено ћаскајући. Нико им од комшија Шиптара није навратио, било за некакву помоћ у обављању пољопривредних радова, било да што посуди. Једино су видели Џевада Тачија, човека од шездесетак година живота. Напасао је краву поред њихове куће.

И у недељу, већ у раним јутарњим сатима, ето Џевада са кравом, на истом месту. Иде за кравом, али кришом осматра Ралевиће у њиховом дворишту. Већ у подне ситуација се у окружењу породичног дома Ралевића драстично мења, из околне шуме, иза оближњих међа, терористи отварају ватру на Ралевиће. Џевада, који и поред тога не напушта место изнад кога фијучу метци, Ранко са прозора куће пита: „Комшија, што се ово догађа“? Џевад му на то одговара: „Ослободилачка војска Косова је преузела власт у селу и чини што јој је воља“.

Понадали су се Ралевићи да их из невоље у коју су упали једино може извући кум Смаиљ Јусуфи, који живи у истом селу. На с муком упућену му молбу Смаиљ Ралевићима поручује да ништа за њих не може учинити. Ноћ су провели затворени у кући, гладни и жедни, јер им се храна налазила у помоћној згради с друге стране дворишта, а бунар на средини дворишта, по коме су севали рафали из митраљеза.
Знајући да су потпуно овладали ситуацијом, наоружани терористи су се опкољеним Ралевићима и њиховим гостима, забарикадираним у породичном дому, примакли на двадесетак метара, што је Ралевићима створило могућност за „разговоре и преговоре“. Терористи су Ралевићима дали могућност да се безбедно и мирно иселе у року од пола сата, да напусте Бокшић кроз највише пола сата. Ралевићима су допустили да од имовине могу узети трактор и све што на његову приколицу може стати.
Од тада њихова нога није згазила у родни Бокиш. На име породице Ралевић у катастарских књигама у укњижено и осам хектара обрадивих површина и 10 хектара шумских забрана“
Back to top
View user's profile Send private message
КОСМЕТ
ДЕЛИЈА


Joined: 01 Jan 2012
Posts: 121

PostPosted: 09 Jan 2012 14:03    Post subject: Reply with quote

Чувари Сиринићке жупе
Шара подрхтава. Из правца Чуке, Састава река, Матичева, Плешинских шума и села Језерца шиптарски терористи отварају ватру из стрељачког наоружања. Драган Милић из Доњег Неродимља остаје на вечној стражи сохом небеском


Своја огњишта чувају и мештани Сиринићке жупе. Ослабљене терористичке банде, које су крајем јула разбијене у општинама Урошевац, Штимље и Сува Река, покушале су продор у Сиринићку жупу у намери да се, под заштитом густих шума, домогну Македоније или Албаније. Срби из општине Штрпце, међутим, запосели су шарпланинске висове и, уз помоћ припадника резервног састава МУП-а спречили пробој већег броја терориста из Суве Реке и Малишева и разбили их у шумским пределима Рогопечког виса, Црвене Карпе, Букачких бачила, Болован камена и Равне горе.

Тих дана екипа приштинског Јединства боравила је међу браниоцима Сиринићке жупе. Ауторка овог фељтона забележила је сведочење Срба који су тих дана чували своја села.

Плач крова Србије

„Већ неколико дана мушкарци из Сиринићке жупе леже приковани за земљу и стене Шар-планине. Сунце пржи. Да нису овде, на стражама, били би негде у дебелој хладовини крај Лепенца и бројних шарских потока. Прадедовски зов слободе довео их је ту, на планинске висове, с којих поглед пуца на целу Жупу, с једне, и плодну Метохију, с друге стране. Заузели су положаје и као стене стоје на висовима. Иза венца брегова су упоришта балиста. А овде само они - браниоци прадедовских огњишта у земљи Србији. Бдију над миром.

Нојко гледа у правцу својих неиспаваних комшија који су радна места заменили стражарским, а пољопривредне и друге алатке и канцеларијски прибор пушкама.

- Ми ово нисмо желели. Балисти би да нам отму земљу, протерају нас са дедовине, затру нам коренеÖ Нећемо им то дозволити - говори Драган док нас козјим стазама води ка најистуренијим положајима.

Шара подрхтава. Из правца Чуке, Састава река, Матичева, Плешинских шума и села Језерца шиптарски терористи отварају ватру из стрељачког наоружања. На удару су и припадници резервног састава МУП-а Урошевац. Драган Милић из Доњег Неродимља остаје на вечној стражи сохом небеском. Јече висовиÖ Тугује кров Србије.

Док је задњег Србина биће и Космета, моле нас Сиринићани који су се самоорганизовали за одбрану Жупе, да пренесемо читаоцима.

- Забележите, нека се зна. И када неко кроз сто година узме да листа пожутеле странице Јединства нека прочита ко је на крају 20. века био на бранику српства.

Гиле стиска груду земље. Српске земље.

На крајњим ободима Сиринићке жупе, на оним њеним деловима који општину Штрпце деле од Урошевца, Суве Реке и Призрена, невидљив за терористе, скривен у зеленилу, Дејан осматра терен.

ОСТАЛИ НА ОГЊИШТИМА

У Сиринићкој жупи данас, девет година после успостављања мисије УН, живи око 12.000 Срба.
Живе у тоталном окружењу Шиптара, изоловани од свега и у сталном страху од нових напада.

- Шиптари из околних села последњих дана слабо пролазе овуда. Не виде нас, али знају да смо ту негде на опрезу. Пред ваш долазак на једном планинском путу приметили смо чобанина са стадом оваца. Вероватно је и зашао да би открио наше положаје. Безбедно шета планином јер зна да је сигурнији код нас него код својих - говори не скидајући двоглед којим је приметио бункер и потпорни зид.

Из једног грма, изненада, појави се Љубинко. Био је обавештен да долазе новинар. Жели да нам стисне руку и каже да су мештани сами организовали даноноћна дежурства да би заштитили породице и домове од упада шиптарских банди.

Неколико десетина метара даље, међу лескама, наилазимо на Шакија, Илка и Жутог. Скљештени овде, одвојени од својих, држе један од шарских врхова.

- Овде смо већ 24 сата. Без минута сна. Али, све се може и задржати. Мора се издржати. Због нас и потомака и сутрашњег мирног сна - говоре готово једногласно и причају о претходној ноћи између 27. и 28. јула која је, за разлику од врелог дана, била изузетно хладна.

- И напорна. Балисти су слали светлосне сигнале, чули смо звона, клепетуше. Одјекивало је са свих страна. Најгоре је било када нас је окружио чопор паса, а ми смо морали да се притајимо, како не бисмо открили положаје.

Ишчекивање

Има ли смисла да их питамо о чему су размишљали у тој ноћи за коју су унапред знали да ће бити напорна? Шта су очекивали од дана у који их није увело кукурикање петлова ни блејање оваца?

- Ваљда ћемо једном завршити са овим шиптарским бандама.

Чујемо да је у њиховим редовима ових дана настало расуло. Зато смо овде да их дочекамо ако почну да беже уз Шару, у нади да некако пређу у Македонију. Нећемо им дозволити да се спусте у Сиринићку жупу - одговарају на наша постављена питања.

На једном од положаја разговарамо с Буџом. Не примећује му се умор на лицу. Само замишљен поглед.

- Шта смерају? Можда ће ударити? Или ће се повући? - открива своје мисли од претходног дана, када је узео пушку и са друговима прешао пут од села до овог места.

Заклоњени лесковим шибљем разговарамо о најновијим збивањима на Космету. Кажемо им да је Малишево слободно, многи Срби из села око Клине враћају се на дедовину, деблокиран је пут Пећ - Приштина, Кијевчани су у току јутра поново одбранили своје домове, после деблокаде Ораховца и других места терористи се предају полицији...

- А они који не желе да се предају у паничном страху покушавају да беже овамо. Спремили смо им дочек. Стигли смо довде. Назад нећемо. Одступимо ли, ето балиста у нашим кућама. Зато смо ми овде - да им то не дозволимо - изричит је Цоки.

Ни Рајски не крије своје размишљање. Вели да они не могу да измене евентуалну намеру терориста да пошто-пото стигну довде. Али, учиниће све да их задрже.

- На ватру, узвратићемо ватром. Какви гости, такав и дочек - каже Чутура.

Шарски врхови додирују небо. Са њима се сјединили браниоци. Опрезни, храбри и јединствени у намери да не попусте пред шиптарским терористичким бандама поручују с крова Србије да ако ови врхови ућуте, значи да је овуда прошао непријатељ. И преко њих. Али, за њима ће доћи други. Има Сиринићку жупу ко да брани. И одбрани. Ако треба, свакако“.
Back to top
View user's profile Send private message
Display posts from previous:   
Post new topic   Reply to topic    DELIJE.net Forum Index -> За спас Косова и Метохије All times are GMT - 1 Hours
Goto page 1, 2, 3, 4, 5  Next

View previous topic :: View next topic
Page 1 of 5

 
Jump to:  
You cannot post new topics in this forum
You cannot reply to topics in this forum
You cannot edit your posts in this forum
You cannot delete your posts in this forum
You cannot vote in polls in this forum


Powered by phpBB © 2001, 2005 phpBB Group

Delije shop